Loše tetovaže postale su umjetnička djela koja ponosno nosim

Napokon je i na moja vrata pokucala ta punoljetnost, a moja želja za tetoviranjem samo je rasla. Odlučim na Facebook-u pronaći nekoliko tattoo majstora koji će mi putem svojih radova pomoći da pronađem svoju idealnu tetovažu. Jedna od njih je bila i stranica Anubis salona u Osijeku. Malo sam prelistala radove, lajkala stranicu i to je bilo to.

Treba skupiti novce, zvati, dogovoriti termin…

No, u međuvremenu mi kolegica preporuči svog tattoo majstora koji studio ima kod kuće. Poslušam njenu preporuku te se nas dvije zajedno uputimo tamo. Odlučim se za četiri zvjezdice koje idu od ramena prema lopatici i jedan meni bitan simbol na zapešću.

Moja sljedeća ideja za tetovažu su dvije lastavice na ruci. Nekoliko dana nakon toga, Žvaki objavi da radi male tetovaže po povoljnijim cijenama. Naručim se, dođem u Anubis i kroz razgovor dođemo i na temu mojih zvijezda na ramenu. Žvaki ih pogleda i šokira se kao što sam se i ja šokirala kad sam ih vidjela.

Pita me želim li da mi ih prepravi, za što bi nam vremenski trebao jedan VIP tretman od osam sati. Odbila sam jer mi je to u tom trenutku predstavljalo čitavo bogatstvo.

Nedugo zatim, otvara se prvi tattoo salon u Vinkovcima, mom gradu. Opet jedna kolegica dolazi s preporukom i tetovažom koja je vrlo dobro ispala. Odem i ja u spomenuti salon, dogovorim nekakvo cvijeće u boji preko nesretnih zvijezda, uz majstorovo uvjeravanje da će na kraju sve ispasti baš kako treba.

I tu kreće moja tattoo agonija jer sam dobila tetovažu s odvratnim cvijećem ispod kojeg su se i dalje vidjele katastrofalne zvijezde. Strava!

I tako shvatiš da je točna ona izreka “koliko para, toliko muzike”, da je svejedno radi li netko na crno ili u studiju i da ne vjeruješ preporukama dok ne pogledaš radove i ne usporediš ih s drugima.

Tad mi je bilo dosta.

Nekoliko puta sam prelistala radove na stranici Anubis salona dok nisam donijela konačnu odluku.

Prihvatila sam veliki financijski izazov i otišla kod Žvakija na INKDIVIDUAL konzultacije. Žvakijeva pristupačnost i znanje na visokom su nivou. U sat vremena razgovora sve je polako dobilo smisao, a još nismo ni upalili mašinicu.

Kad sam došla na zakazani VIP termin nisam imala nikakva očekivanja. Vjerovala sam da ću dobiti i više no što mogu zamisliti ako mu ukažem povjerenje.

Ponudio mi je tri dizajna i krenuo je moj put od 23 sata prepravka zvijezda, odnosno cvijeća.

Ukupno smo odradili četiri VIP termina. Prva dva bila su najbolnija, ali i najdraža jer se najbolje vidio napredak. Treći je bio za još jedan prelazak bojom, a četvrti za detalje.

Kad je prepravak bio gotov, mojoj sreći nije bilo kraja jer sam dobila sve ono što sam naučila putem INKDIVIDUAL konzultacija.

Najbitnija i najdragocjenija stvar koju sam naučila je to da sve ima svoju cijenu, na ovaj ili onaj način. Tetovaža je luksuz koji nosiš cijeli život i jedini luksuz koji nosiš sa sobom u grob.

Kad je već sve tako dobro prošlo, zašto ne bih prepravila i znak na zapešću? Iako nije bio toliko vidljiv drugima koliko meni, smetalo me što nešto tako osobno i emotivno nije ispalo kako je trebalo.

Dogovorili smo dva nova termina i krenuli u još jednu malu avanturu od 10 sati koja je totalno promijenila mene i moj život.

Moj uvjet je bio da dizajn uključuje šahovsku figuru u black&white tehnici, a sve ostalo prepustila sam Žvakiju. Pošto se radilo o podlaktici, tetovaža je morala biti veća, no donekle sam mogla birati veličinu, za razliku od prvog prepravka gdje nisam mogla reći što želim i koje veličine.

Kad smo završili podlakticu, sreći nije bilo kraja jer na mom tijelu više nije bilo onih dječjih žvrljotina.

I ne, nemam nove tetovaže, nego s ponosom mogu reći da na sebi imam umjetnička djela.

Ponosna sam i sretna jer sam jedina na ovom svijetu koja ima takve tetovaže, nitko ih nikad prije mene nije imao jer nismo nikoga kopirali. A ako ih netko bude imao nakon mene – njegova sramota. Imaj karakter i budi unikatan!

Ponosna sam na sebe jer sam iz greški naučila puno i ispravno odlučila da u potpunosti vjerujem Žvakiju. Ponosna sam i na njega i zahvalna mu do kraja života jer me od mojih prvih INKDIVIDUAL konzultacija pa do 33 sata tetoviranja niti jednom nije razočarao, što me poštovao i što mi je – vjerovali ili ne – promijenio život.

Žvaki, hvala ti na svemu. Na umjetnosti, profesionalnosti i prijateljskim savjetima. Velik si čovjek i umjetnik. Ni pretrpljena bol ni financijski teret nisu me ni na trenutak natjerali da zažalim za učinjenim.

Bilo bi glupo da se dobra priča ne nastavi. Malo odmora od igle, pa onda ispočetka. Ovaj put na čistu kožu. Radujem se!

P.S. Think What You Ink!

Vlatka Pest