Žvaki mi je rekao “Ja ti to neću tetovirati”

Mislim da sam Anubis tattoo salon prvi put posjetio 2009. godine. Odlučio sam piercati obrvu te smo djevojka i ja broj salona našli na Google-u. Iskreno, u to vrijeme nisam znao za druge salone, a neki su se poznanici tetovirali u Anubisu, pa mi je ime salona ostalo u glavi.

Kad sam prvi put došao u Anubis, Žvaki me prijateljski dočekao i imao sam dojam da se poznajemo godinama. Možda zvuči smiješno, ali je istinito. Ta pozitiva me oduševila i to je bilo to. Piercing je pao.

Za svoju prvu tetovažu znao sam točno što i gdje želim. Mislio sam da ću doći, reći što želim, sjesti i Žvaki će me tetovirati.

Svo moje znanje je nakon prvih konzultacija palo u vodu. Iz salona sam izašao razočaran jer sam shvatio da baš ništa o tetoviranju ne znam, nisam više imao ideju što tetovirati, a termin smo svejedno dogovorili.

Iznenadilo me kad je Žvaki rekao da to što ja želim ne može tako i da on to neće raditi. Pomislio sam, WTF? Zar on neće novce, ne trebaju mu ili što?!

Na prvim konzultacijama me se najviše dojmilo što je Žvaki sjeo sa mnom, pili smo kavu, razgovarali općenito o životu…zapravo me upoznavao. Bili smo sami, što je iznimno važno, jer je nezgodno pričati o osobnim stvarima kad netko nepoznat stalno ulazi i prekida razgovor.

Po meni, INKDIVIDUAL konzultacije obavezno treba obaviti prije tetoviranja jer imaju ogromu ulogu o odlučivanju o stilu i temi tetovaže.

Iskustvo tetoviranja kod Žvakija ostavilo je na mene snažan dojam. Izašao sam iz neke svoje ljušture, emocionalno sam puno jača osoba i postao sam ono što sam želio biti. Tetovaže su bile presudne za korak dalje u mom životu i sad, naravno, ne mislim stati s tetoviranjem.

Inače, za prvu tetovažu sam želio Feniksa na vanjskoj strani nadlaktice, no Žvaki je rekao da bi Feniks na tom mjestu izgledao kao vrabac. I tako je nastao full sleeve lijeve ruke koji se proteže na prsa i ide preko ramena na lopaticu. Nakon toga je krenuo full sleeve desne ruke i već imamo plan za dalje.

Za kraj mogu reći samo da nikad ne bih otišao u drugi salon i drugom majstoru jer tetoviranje kod Žvakija nije posao nego više kao terapija, druženje i prijateljstvo koje je mene kao osobu promijenilo na bolje.

Žvaki drži do klijenata, do kvalitete tetovaže i detalja na njoj i on nipošto nije “tvornica tetovaža” koja ih samo štanca i prodaje.

Zato majstore Žvaki, živ ti meni i zdrav bio. Mogu ti reći samo – hvala na svemu!